Photo by Orkun Azap on Unsplash
Možemo da kažemo da je generacijski jaz sve više izražen, ili sam ja omatorio pa ga sve više osećam. Kako god… komunikacija se ubrzala do ludila. Količinu informacija koju smo pre 10 godina primali na godišnjem nivou, sada primamo dnevno. To je neminovno dovelo do brojnih potresa u mozgu čoveka. Čini mi se da je jedna od posledica i to što teško odvajamo bitno od nebitnog i što nam je sve češća rečenica nemam koncentracije više da čitam knjigu, klipove mogu da gledam ne duže od minut i po… Bombardovani smo kratkim porukama kako bismo mogli što više da ih primimo.
Lom koji se dogodio na drugom nivou je to što su generacije pre nas, a i mi, učene da ne govorimo previše kad dođe do toga da ti je teško ili da si super srećan. Ćuti, to ako ti se plače kad dođeš kući onda se zavuci u krevet, zaključaj u sobu, spusti roletne i tek onda možeš da, eventualno, pustiš koju suzu, ali ako nisi dobro zaključao vrata i neko te uhvati da plačeš kaži da si zevnuo. Ne daj bože da se ispričaš sa nekim, taman najboljim prijateljem. U razvijenim demokratijama emocije su se desile mnogo pre. Još davnih sedamdesetih, možda i pre, kada je Vudi Alen u filmovima govorio kako će jednog dana svaki Njujorčanin imati svog terapeuta. Mi u razvijenom socijalizmu odrasli smo drugačije.
Vrhunac emocija koje su neki roditelji u vreme našeg odrastanja pokazivali tada je da ti „zategnu“ jednu vaspitnu iza uveta kad dođu iz škole sa roditeljskog sastanka i kažu „Nemoj da moram da idem ponovo i da crvenim!“. Danas roditelji za sve i svašta idu u školu, ali to je druga tema.
Naravno, to se odrazilo i na komunikacije svih vrsta.
Preteče advertajzinga na ovim prostorima pravili su genijalne reklame za razne proizvode tog vremena. Sećamo se kako su Prosinečki i Danilović šetali bosi kako bi reklamirali čarape. Ili recimo kako je „stojadin“ išao krivudavo po plaži. Najgenijalnija i najefektnija reklama svih vremena „Cipiripi“ nastala je osamdesetih… slabo je tu bilo emocija. Niko nije nikoga grlio i objašnjavao mu kako će nešto uraditi bolje ili lošije ako bude srećan. Kako god bilo je originalno i naše, a ne kopirano i adaptirano.
Ono što moderno vreme donosi u kreativnu industriju ovih prostora su agencije koje se pozivaju na neka istraživanja i studije slučaja kolega iz inostranstva. Čini se da je tu bilo malo hirurški preciznih akcija, a više je bilo širokog gađanja pa ako prođe prođe.
Bilo je i raznih pokušaja ranije da se u reklamne kampanje uvuku emocije, ali nekako okreni obrni, dolazili smo do cene asortimana proizvoda za ovu nedelju jer to gledaoce najviše zanima.
Kako se sve transformiše i menja, menja se i situacija sa emocijama u komunikacijama.
Puno polemike izazvao je spot Telenora sa Ivanom Španović. Marketari, opet autistično i ne razmišljajući šire, kritikovali su i hvalili. Ne želim da polemišem sa bilo kim. Ono što se meni svidelo je poruka i emocija koju tih 30 sekundi proizvede. Vidimo upornost da ako hoćeš da budeš vrhunski ni jednog trenutka na odstupaš od zacrtanog cilja. Vidimo čak i naznake ranjivosti šampionke kada naslućujemo povredu. Ranjivost je upravo jedna od bitnih osobina pravih lidera i nešto sa čime svi možemo da se identifikujemo jer se svima desilo da su nekada uradili nešto pogrešno i da su pali, ali je poenta da skupiš snagu i da se digneš, a to je ono što ova kreativa komunicira svojim gledaocima. Da pametujem i ja i dodam da bi možda neki prestup i nerviranje zbog četvrtog mesta možda još efektnije dočarao tu emociju. I dalje me nervira glas onog tipa, ali to sad nije bitno. Uspeli su da prenesu emociju, vežu se za šampionku i pokažu da nije nužno da se bude na silu duhovit.
Večiti izgovor agencija da kad predlože nešto klijentima oni te velike ideje ne razumeju. Priča o relacijama agencija-klijent i ko je tu u pravu, a ko je tu needukovan i ko koga treba da sluša i čija je ideja veća, pardon, bolja, opšte je mesto poslednjih godina. Za sada neću da idem u tu priču jer postoji šansa da zvučim kao neki od panela po raznim konferencijama.
Ono što hoću jeste da ostanem uporan u tome da pronađem uvek poneki dobar belosvetski primer kako može… u ovoj priči kako mogu da se komuniciraju emocije. Spremite maramice i razmislite o pitanju koje su postavili vlasnici velike ideje – koji je to najteži posao na svetu?
Your email address will not be published. Required fields are marked *