Photo by Nik Shuliahin on Unsplash
Stara priča je da nije sve u lovi. Umetnik reče da ima nešto i u ljubavi. OK… Ljubav, između ostalog, znači i imati poverenje u nekoga.
Kada su komunikacije u pitanju moderno je da se brend stavlja u kontekst sa emocijama. To je nekad bilo rezervisano samo za telekomunikacije i to kampanje na kojima vidimo porodicu kako se super zabavlja. Vremenom mnogi su shvatili da su emocije bitne i da svoje brendove mogu da vežu za neku emociju i da onda prodaja skače. U krajnjem slučaju prepoznatljivost je zagarantovana. U međuvremenu dogodile su se i društvene mreže i pustili smo da se kupci ili korisnici usluga mnogo više pitaju o omiljenom brendu.
Sada smo došli do toga da se u istraživanju Edelmana na osam svetskih tržišta ljudi izjasne, i to 81 odsto njih, da ako brend nije uključen u rešavanje nekog društvenog problema i da pri tom radi pravu stvar, da mu tek onda veruju. Spremni su čak i da prekinu da koriste ili kupuju taj brend. 53 odsto njih misli da svaki brend ima obavezu da se uključi bar u jedan problem koji muči društvo, a ne tiče se njegovog poslovanja. Mnogi će čak i kritikovati brend ako se ne ponaša društveno odgovorno.
Najpoznatiji i primer koji je medijski najviše eksploatisan je podrška kompanije Nike bivšem igraču NFL ekipe iz San Franciska Kolinu Kaperniku kada je izrazio protest zbog rasizma. Reakcije su bile burne. Neki su palili patike, a drugi su se divili hrabrosti i igrača i brenda. Poverenje u Nike je poraslo, a samim tim i prodaja. Pretrpeli su brojne udarce, ali su i dalje i uprkos svemu ostali uz igrača. Brend se uključio u rešavanje problema i ponašao se odgovorno.
Primer koji nije toliko medijski eksponiran je potez kompanije Nestle odnosno njihovog brenda KitKet u Japanu. Oni su se uključili u još jedan globalno veliki problem, a u pitanju je ekologija odnosno zagađenje. Oni su omot za čokoladu napravili od recikliranog papira. Dodatno, oni su kupcima dali šablon za pravljenje origami figurica. Procena je da će se na ovaj način godišnje koristiti 380 tona plastike manje, a plan im je da do 2025. godine kompletno pređu na reciklirani papir za ambalažu. Takođe, napravili su i novu čokoladu koja nema dodati šećer. Kao što vidimo deo problema koji pokušavaju da reše društveno odgovornim poslovanjem se odnosi, a dobar deo se i ne odnosi na njihovo poslovanje, ali su bili dovoljno hrabri da krenu u tako neku avanturu.
Želim da verujem da su pre toga prestali da piju iz plastičnih čaša u kancelarijama i da su na taj način dodatno smanjili upotrebu plastike.
Da li društveno odgovorno poslovanje može da se isplati? Da li tu može da bude i neki poslovni cilj?
Rekao bi da kao odgovor na oba pitanja.
Nije nužno da se uključite u rešavanje nekog globalnog problema. Svako koliko može i gde može, ali ono što kupci očigledno cene je da pokažete da vam je stalo i da pri tome ne folirate da bi im izvukli još neku kintu iz džepa.
Your email address will not be published. Required fields are marked *